Dimitrije Daskal

DIMITRIJE DASKAL slikar, rodonačelnik slikarske porodice čijih je još deset članova u periodu od kraja XVII do druge polovine XIX veka radilo ikone i freske na južnom Primorju, u Crnoj Gori i južnoj Hercegovini. Rođen je oko 1660. godine. Podatke o svojim precima ostavio je u natpisu na ikoni Uspenja Bogorodice u Morači. Krajem sedamdesetih godina XVII veka učio je kod slikara Radula, sa kojim je 1680. živopisao crkvu Svete Trojice u Praskvici. Oko 1680. doselio se u Risan, deceniju pre Velike seobe. Imao je ćerku i četiri sina – Gavrila, Danila, Đorđa i Rafaila.

Dimitrije je živopisao nekoliko crkava: Svetog Đorđa u Šišićima 1699. god., Svete Petke u Mrkovima 1704. god, Svetog Nikole u Pelinovu 1718 god., a pripisuju mu se i freske u sada porušenoj crkvi Svetog Mine u Prijeradima. Ostavio je i znatan broj ikonopisnih dela: četiri ikone iz 1680/81. godine – Deizis, Bogorodica sa Hristom i arhanđelima, Sv. Nikola sa sv. Đorđem i Sv. Jovan Preteča sa sv. Savom srpskim – u crkvi Svetog Petra i Pavla u Risnu, dva nadverija sa predstavama Nedremanog oka i Gostoljublja Avramovog u kotorskoj crkvi Svetog Luke 1688/89.god., ikonostas u Svetom Đorđu u Šišićima 1690/91.god., a tokom 1716/17. godine naslikao je oko 35 ikona za ikonostas u Pelinovu, koje nisu sačuvane. U Morači je izveo ikone Sveti Luka slika Bogorodicu, sada u Zbirci ikona Sekulić u Beogradu, Usekovanje Jovana Preteče u, Narodnom muzeju u Beogradu, obe sa kraja XVII veka, i Uspenje Bogorodice sa scenama vezanim za Bogorodicu 1713. god. Njegovoj ruci se, s više ili manje izvesnosti, pripisuju i ikone sa ikonostasa u Mrkovima oko 1703. god., ikona Gostoljublja Avramovog iz Praskvice iz 1714.god., Deizisni čin iz beogradskog Narodnog muzeja, kao i ikonopisni radovi u manastirima Savina, Piva, Krka i u crkvi Svetog Đorđa u Srpskoj kod Podgorice.

Dimitrije je većinu ikonografskih i stilskih opredeljenja prihvatio od svog učitelja Radula i od slikara Jovana. Od njih je nasledio kompoziciona i koloristička rešenja, obradu figura i organizaciju prostora, ali ga od radova starijih majstora deli naglašenija shematizacija formi, svedeniji i manje plemenit odbir boja i grublja obrada. Na pojedinim Dimitrijevim ostvarenjima zastupljene su i neke ređe prikazivane ikonografske teme, poput izvesnih scena u opširnim ciklusima sv. Petke u Mrkovima i sv. Nikole u Pelinovou, opsežan ciklus crkvenog kalendara na freskama u Pelinovu, kompozicije Bogorodica Živonosni istočnik i Pokrov Bogorodičin na ikoni Uspenja Bogorodice u manastiru Morači.