Hristifor Rafailović

HRISTOFOR RAFAILOVIĆ je mlađi Vasilijev sin. Za slikarske zasluge dobio je 1808. god. od cetinjskog vladike Petra I na poklon kuću u Nalježićima. Prvi datiran rad iz 1813. god. je ikonostas u crkvi Rođenja Bogorodice u Kovačima. Ikone u Ceklinu, ikonostas u Dupilu iz 1816. god. i ikonostas u Krtolima iz 1820. god. nisu sačuvani. Za ikonostas ucrkvi sv. Đorđa u Šišićima naslikaće 1819. godine Apostolski red i Krst na vrhu ikonostasa, a sledeće godine dobro očuvan ikonostas u crkvi Rize Bogorodice u Krimovicama.

Hristofor će slikati skoro pola veka, najduže od svih slikara iz škole. U početku se oslanja na iskustva porodične tradicije dok će posle 1820. god. uneti u svoje slikarstvo elemente ruskog ikonopisa i barokne forme postvizantijskih tradicija. Ruski uticaji primetni su na delovima ikonostasa u crkvi sv. Đorđa u Sutvari iz 1825. godine. Ikonostas ucrkvi sv. Jovana u Gorovićima slika 1834. god. tada će uraditi i ikonostas u Kovačima koji nije sačuvan. Iz 1839. god su prestone ikone u crkvi sv. Ilije u Petrovcu a iz 1842. god. ikonostas u crkvi sv. Dimitrija u Nalježićima sa jakim ruskim uticajem. Tih godina Hristofor slika ikonostas u Vrelima, koji je ozidan a zatim freskopisan, što predstavlja jedinstven primer u našem slikarstvu tog doba. U ikonografsom smislu sličan drvenim ikonostasima. Upotrebom samo tri vrste pigmenta Hristofor sasvim korektno slika fresko-tehnikom.

Nisu sačuvani ikonostasi u crkvi sv. Nedelje i crkvi sv. Petra u Pelinovu iz 1844. god. i u crkvi sv. Teodora u Zagori. Pripisuju mu se nestali ikonostasi u crkvama u Golubovcima, Ukropcima i crkve sv. Ilije u Zagori. Znatan broj njegovih ikona se nalazi u muzejima.

Poslednji pomen o njemu je slikarski ugovor o izradi ikonostasa za crkvu sv. Gospođe u Dodošima na Skadarskom jezeru iz 1854. godine.