Jovo Rafailović

JOVO RAFAILOVIĆ stariji Hristoforov sin je uz brata Iva poslednji u redu brojnih slikara bokeljske porodice Dimitrijević-Rafailović. Rodio se u Sutvari 5.10.1818. godine. Osnovnu školu završio u Risnu a zatim se obrazovao privatno kod sveštenika. Rukopoložen za đakona 14. septembra 1839. god. a dva dana kasnije za sveštenika. Službovao u Bokokotorskoj eparhiji. Umro je 24. jula 1886. godine. Sveštenički poziv mu je bilo glavno zanimanje. Slikarskom umeću učio se od oca, ali se slikarstvom bavio sporadično, pomažući ocu ili slikajući sa njim i sa mlađim bratom. Jedina ikona na kojoj se potpisao, i to zajedno sa Hristoforom, nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu.

Grbljani imađahu običaj da o Petrovdanu idu na proslavu na Cetinje. Među njima bijaše pop Jovo Rafailović, gorostas od čovjeka. Crnogorci pred Biljardom dizahu jedan top, neko ga malo podiže, neko nimalo. Onda se umiješa pop Jovo i zapita za dopuštenje da okuša snagu. Dovati top kao badnjak preko ramena , tri puta obnese oko lafeta i vrati na postolje. Kad ovo vidješe prisutni, bješe im do neba krivo i skoro doniješe odluku da popa ubiju, čim se smrkne. No, to osjeti njegov drug , pop Luka Đurašević, uze ga pod ruku preko pijace i reče mu:

„Pope Jovo, gubi se sa Cetinja da te pomrčina večeras ne pojede.*